U prošlom postu na preko nekoliko mjesta spominjao sam vrijednost kao ključni element izgradnje agilnosti. No na koju vrijednost mislimo?
Manje više nam je svima navika, kada čujemo riječ vrijednost, prije svega misliti na iznos novca koji izdvajamo za neki proizvod ili uslugu. No ta vrijednost – koju zovemo i razmjenskom vrijednošću – može se pripisati samo onim proizvodima i uslugama koje su ponuđene na tržištu. Međutim, u početnim stadijima razvoja kompleksnih proizvoda ili usluga, nema teorije da u prvih mjesec dana izradimo nešto s čime ćemo mi ili naš naručitelj moći izaći na tržište. Isto tako, moguće je da ćemo za naručitelja u nekom kasnijem stadiju razvoja izrađivati neki update postojećeg proizvoda ili usluge koji se uopće neće naplaćivati krajnjem korisniku. Ili naprosto radimo na nečemu što je od početka do kraja zamišljeno da bude besplatno za krajnjeg korisnika. Sva ta tri scenarija govore nam da moramo imati i pojam vrijednosti koji ne počiva na novčanoj transakciji.
Ako vrijednost našeg proizvoda ili usluge u fazi planiranja definiramo kroz Business Model Canvas, value proposition će nas pitati kako će ono što nudimo riješiti probleme koje imaju naši korisnici i na koji način će oni koristiti ono što im mi isporučimo. Prihod koji ćemo ostvarivati planirat ćemo odvojeno od toga.
Ako se organiziramo koristeći Scrum, onda ćemo se obvezati da na kraju svakog sprinta svojim stakeholderima isporučimo usable increment of value. Dakle, ne marketable ili sellable – nego usable. Vrijednost koju nešto ima kad se koristi zovemo upotrebna vrijednost i odnosi se, manje-više, na sve primjene koje neki predmet može imati.
Recimo, švicarski džepni nožić ima upotrebnu vrijednost u rezanju, otvaranju konzervi i boca, zavrtanju i odvrtanju šarafa itd. Međutim, osim ako smo proizvođač švicarskih džepnih nožića, svojim kupcima nećemo isporučivati švicarske džepne nožiće – tj. inkremente vrijednosti višestrukih funkcionalnosti. Ako radimo agilno, isporučit ćemo točno one funkcionalnosti koje zadovoljavaju potrebe koje je izrazio naš kupac.
U širem kontekstu razvoja proizvoda/usluge (a uglavnom ćemo i za jedno i za drugo jednostavno reći product), redovito ćemo isporučivati gotove inkremente koji imaju upotrebnu vrijednost u slaganju cjelovitog producta. Zaključke da smo u mjesec dana ili manje isporučili (i) nešto što doprinosi slaganju cjelovitog producta, i (ii) da to nešto ima vrijednost za našeg kupca, verificirat ćemo tako što ćemo redovito sjesti na sastanak s kupcem, prezentirati vrijednost koju mu isporučujemo i tražiti povratnu informaciju na isporuku.
Vrijednost, dakle, nije nešto što ćemo uzeti i prodati na tržištu čim je proizvedemo. Vrijednost je svojstvo outputa našeg procesa rada da zadovoljava konkretnu potrebu konkretnog korisnika – ni više, ni manje od toga. Naš korisnik, kupac ili stakeholder jedina je adresa na kojoj možemo validirati vrijednost. Zato će svaka agilna organizacija jednako željeti feedback svojeg korisnika, a svaka rigidna će od tog feedbacka bježati na svoj način.

Ako vam je tekst bio koristan ili biste mi htjeli dati feedback, javite mi se na LinkedInu.