Kad god krećemo u novi projekt, pod uvjetom da ne radimo sami sa sobom, okupljamo grupu ljudi koja treba postići projektni cilj provedbom projektnih aktivnosti. Nekada tu grupu ljudi čine zaposlenici jedne organizacije, na većim projektima u pravilu zaposlenici više organizacija. Gotovo bez iznimke, tu grupu ljudi ćemo nazivati projektnim timom. No je li svaka grupa ljudi koja radi na istom projektu stvarno tim?
Iz perspektive organizacijskog razvoja i izgradnje agilnosti, ne možemo se zadovoljiti definicijom tima kao grupe ljudi koja provodi projekt. Zašto? Pa zato što od agilnog tima očekujemo da zadovoljava neke funkcionalne zahtjeve. Prije svega je to da svoj rad kolektivno usklađuje s potrebama korisnika i isporučuje im onu vrijednost koja im je u tom potrebna. Druga bitna stvar nam je da tim redovito propituje i unapređuje način na koji radi.
Skupina ljudi, čak i kad radi na istom projektu ili u istoj organizaciji ne čini nužno tim, čak ni onda kad održava dobre i bliske međuljudske odnose. Tim karakteriziraju kohezija među članstvom i sinergija u odnosu na postizanje zajedničkih ciljeva. Što to znači u praksi?
Nekakav najnerazvijeniji oblik bio bi baš projektni tim iz uvoda. Takav tim ima projektnog menadžera koji delegira radne zadatke koje onda pojedinci izvršavaju. Svatko radi zadatak koji im je dodijeljen bez obaveze suradnje s drugim članicama tima. Kumulativno, izvršeni zadaci doprinose postizanju projektnog cilja. Međutim, članovi tima niti određuju cilj, niti biraju na čemu će raditi (već im je delegirano), niti međusobno surađuju. Takvi timovi maltene nemaju nikakvu koheziju, a sinergija im je na niskom, mehaničkom, stupnju. Osobno, u takvim slučajevima radije bih rekao da se radi o radnoj grupi.
Izgradnja tima od ad hoc ili stalne radne grupe, dakle, odvija se u smjerovima izgradnje kohezije i izgradnje sinergije. U tu svrhu ćemo graditi zajedničke ciljeve, pravila i prakse među osobama u timu. Počet ćemo od poboljšanja komunikacije i početka izgradnje psihološke sigurnosti. Povrh toga ćemo graditi team alignment i team agreement kako bismo osigurali da tim ima zajedničke ciljeve i zajednička pravila..
U drugom smjeru ćemo razgrađivati hijerarhijske i rigidne strukture te se odmicati od individualizacije rada i odgovornosti. Cilj će nam biti da dovedemo tim do stadija u kojemu može sam sobom upravljati (autonomija) te svojim resursima nadoknaditi privremene izostanke nekih od članova (redundancija ili kros-funkcionalnost). Takav tim bit će prilagodljiviji i responzivniji na promjene okolnosti (npr. nove tržišne prilike) ili na promjene u potrebama korisnika.
U različitim agilnim pristupima pronaći ćemo različite metode. Recimo, u extreme programmingu (XP) sve će se raditi u parovima (pair programming). Iz kanban praksi dolazi metoda swarminga – kada se cijeli tim okupi oko jednog zadatka dok ga ne riješi. U Scrumu, svaki sprint završit će retrospektivom – sastankom na kojemu će tim primjeniti načela empirijske kontrole procesa (transparentnost, inspekcija, adaptacija) na svoj proces rada s ciljem da unaprijedi svoj timski rad i isporuku vrijednosti. Da bi na sastancima postigli ujednačenu uključenost i podizali koheziju, možemo koristiti Liberating Structures ili neku drugu tehniku facilitacije.
Važno je imati na umu da su izgradnja i unaprjeđenje timova kompleksni procesi. U takvima gotova, off-the-shelf, rješenja ne pomažu. Umjesto toga, morat ćemo pronaći svoja rješenja – isprobavati ih, pratiti kako funkcioniraju i prilagođavati.
Ako vam je tekst bio koristan ili biste mi htjeli dati feedback, javite mi se na LinkedInu. Nemojte propustiti priliku, poslušajte što o izgradnji timova kaže Duško Vujošević, traje samo minutu i pol.